понедељак, 22. август 2011.

Aleksandra Sladjana Milosevic & Darko Kraljic



NASLOV                  Aleksandra Sladjana Milosevic & Darko Kraljic

SNIMANO                Recorded and mixed at Studio 6 &13 Radio Beograd and Studio 5
                               PGP RTB in period 1.II.1987 - 12.V.1988.

ETIKETA                  1988,PGP RTB LP 210382

CREDITS

Arranged By – Radan Bosner (tracks: A1, A3, B1, B2), Vladimir Vitas (tracks: A2, A4, B4)
    Conductor – Zvonimir Skerl (tracks: A1, A3, B1, B2, B5)
    Design, Photography – Vuk Veličković
    Engineer – Aleksandar Vitorović, Boban Petrović, Rade Ercegovac, Zoran Marić
    Lyrics By – Alexandra Slađana Milošević (tracks: A2, A3, B1, B3)
    Music By – Darko Kraljić
    Orchestra – Džez Orkestar RTB, Revijski Orkestar RTB
    Producer – Darko Kraljić, Alexandra Slađana Milošević

NUMERE

01.Bez Nade
02.Two Of A Kind
03.Ljubav, Ah Ljubav
04.Oprosti
05.The Trill
06.Ponekad
07.Suvise Sam Tuzna
08.Novela
09.San Ili Zivot

INFO

Darko Kraljić (1920 – 1998.) se smatra pionirom domaće (tačnije: jugoslovenske) zabavne muzike. Pesma “Zašto si pospan Čo?” je zvanično, još pre rata, objavljena pod nazivom “Prvi srpski šlager”. Doduše, malo ko mu je za vreme okupacije verovao da ta kompozicija nema “američki original”, ali to nije bilo poslednji put da ga gledaju sa podozrenjem.

Kraljić je izbegao iz svog rodnog Zagreba 1941. Došao je u već razrušeni Beograd, bez ikakvih sredstava za život. Radio je fizičke poslove i sasvim slučajno počeo da svira po barovima. Zapravo, u Zagrebu je dve godine pre toga već stekao izvesnu popularnost, a onda je saznao da je pesma „Zašto si pospan Čo?“ popularna i u Beogradu.

Svirao je u „Lotos baru“ i posvetio se komponovanju. Njegovi šlageri, proamerički orijentisani, na bazi komercijalnog džeza bili su među najpopularnijima za vreme okupacije, između ostalog i zato što se je na radiju mogla čuti samo nemačka muzika. I tek što je Beograd oslobođen – uhapsili su ga pod optužbom da je svirao džez u radijskom orkestru...

Iz zatvora je poslat na sremski front, onda je učestvovao u oslobađanju Zagreba, pa je pešice došao do Kraljeva, gde je napravio hor i bio demobilisan. Onda je krenuo put Beograda, gde ga je iste večeri uhapsila Ozna zbog „naginjanja zapadnoj kulturi“...

Miljenko Prohaska ga je, po izlasku iz zatvora, pozvao da dođe u njegov orkestar koji je svirao u Opatiji. Bila je to „Zona B“, gde je Darko svirao bas gitaru do oktobra, kada se je vratio u Beograd. No, opet je uhapšen po sumnjom da je hteo da prebegne u Trst! I hapšen je još nekoliko puta tokom narednih godina, uvek iz sličnih razloga ali uvek pod drugačijim izgovorom (jednom čak pod optužbom da je homoseksualac).

Zapravo, iz vremena okupacije mu je ostao žig petokolonaša, i mnogo godina kasnije, kada je u dokumentarnoj seriji Božidara Nikolića „Jugoslavija u ratu i revoluciji“ objavljeno da je program radija za vreme okupacije počinjao Kraljićevom pesmom „Medved bere jagode“, a završavao se sa „Lili Marlen“ – Darko više nije mogao da izdrži i tužio je autora za klevetu...

Ipak, nije sve u njegovom životu bilo čemer i jad. U posleratnom periodu je sa ekipom džez muzičara svirao na „Kolarcu“, a onda je počeo da piše i muziku za film. Tokom karijere je napisao muziku za 50 filmova, od kojih su 32 igrana. Takođe je komponovao muziku za prvi srpski crtani film Zvonimira Majdaka, ali i za prvi domaći film koji nije govorio o ratu, a koji je doživeo nezapamćenu popularnost: „Ljubav i moda“.

Prestao je da piše tekstove zbog nedostatka vremena, ali bi ipak svakoj svojoj pesmi dao ime, čak i kada je radio po narudžbini. Nikada u pesmama nije pominjao ženska imena, sem u numeri iz filma “Čudna devojka“. Devojka se zvala Sonja, ali to ime nema nikakve veze sa njim. Pre bi se moglo reći da je u dugom periodu pesme posvećivao jednoj Oliveri, velikoj glumici i pevačici.

Gotovo da nije učestvovao na festivalima dok Slađana Milošević nije prijavila njegovu pesmu „Bez nade“ na MESAM ’88, što mu je konačno otvorilo vrata američkog tržišta. Iste godine su njih dvoje objavili LP „Slađana i Darko“, a o Slađani je govorio kao o „zvuku koji je 50 godina tražio“.

„Devojko mala“, „Čamac na Tisi“, „Somborske ruže“, „Zvižduk u osam“ „Mansarda, mali stan“, „Mala tema iz Srema“, „Oprosti“, „Adio“, „Kišobran za dvoje“ – samo su neke od kompozicija Darka Kraljića koje nikada neće izaći iz mode...


3 коментара: