NASLOV Bags Groove - B.P.Convention - Live In Studio M
ETIKETA 2009,Croatia Records
MUZICARI
Petar Ugrin trumpet
Sal Nistico Sax
Bosko Petrovic - vibes,marimba
Damir Dicic - Guitar
Mario Mavrin - bass guitar
ratko Divjak - drums
NUMERE
1. Bag's Groove
2. Blue Bossa
3. Song For You
4. Summertime
5. Straight, No Chaser!
INFO
1)Hrvatska jazz diskografija, inace ne preobilna (ruku na srce, jazz nikad nije pustio dublje korijenje na ovim prostorima), nedavno je postala bogatija za jedno znacajno izdanje: snimku koncerta nekadašnje grupe Boška Petrovica, B.P. Convention u Novom Sadu iz 1977.
Treba prvo istaknuti da se ne radi o reizdanju vec postojece ploce, nego o pravoj ''premijeri'' ovog jam sessiona na nosacu zvuka, što povecava znacaj ovog izdanja. Naime, u jesen 2008. Boško Petrovic je dobio ovu snimku od Vladimira Simurdica, glazbenog urednika RTV Novi Sad, te je vec nakon prvog slušanja zakljucio da je snimka ''vrijedna cuvanja kao dokumenta jednog vremena'', a prijedlog se na srecu svidio i urednicima Croatie Records.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri Boško Petrovic je ostvario bogati opus, no i pored te impresivne kolicine diskografskih izdanja stoji još više neobjavljenih nastupa, a za ljubitelje koncertnih albuma pravo je veselje kad iz arhiva izroni neki zaboravljeni jam session. Ovaj koncert potjece iz razdoblja B.P.Conventiona, sastava koji je Boško Petrovic oformio kada su se gasili Zagrebacki jazz kvartet i Zagrebacki jazz kvintet. U to su doba bili popularni razni oblici transžanrovskih eksperimenata, pa je za svoj novi sastav Petrovic odabrao glazbenike iz rock miljea, kao što su Mario Mavrin na bas gitari i Ratko Divjak na bubnjevima. Ono što je fascinantno pri slušanju ove ploce je to da se razlika u žanrovskoj pozadini gotovo uopce ne primjecuje – rock glazbenici savršeno su se uklopili u jazz idiom i zvuce kao iskusni jazzeri koji odraduju po tko zna koji jam session. Njihova interakcija s 'pravim' jazzerima, trubacem Petrom Ugrinom, saksofonistom Sal Nisticom, gitaristom Damirom Dicicem i samim Boškom Petrovicem tecna je i uzbudljiva.
Repertoar je prilicno klasicnan: 4 slavna standarda i jedan Dicicev original, Song For You. Dicic je najpoznatiji kao jazz gitarist, no ne treba zanemariti njegov kompozitorski i aranžerski talent, koji najbolje predocuje ova vrhunska skladba koja ima sve kvalitete standarda i bez kompleksa stoji bok uz bok s ostalim kompozicijama.
Koncert zapocinje skladbom Milta Jacksona Bag's Groove (Bags je nadimak koji je Milt Jackson dobio zbog 'vrecica' ispod ociju koje je imao nakon neprospavanih noci). Slijedi Blue Bossa i spomenuta Diciceva skladba, zatim Gershwinov vjecni Summertime, i za kraj slavni Monkov broj Straight, No Chaser. Sve skladbe su podatne za formu jam sessiona, zbog svog velikog potencijala za improvizaciju koji se nije iscrpio niti nakom tisuca obrada.
Svirka je kreativna i nadahnuta, a prisutnost rock glazbenika samo dodaje na zanimljivosti - treba istaknuti virtuozne solaže Maria Mavrina na bas gitari. O umijecu Damira Dicica je vec puno receno, ali nikad nije suvišno naglasiti njegov talent koji je uvijek bio malo u sjeni zbog zanemaronosti gitare u jazzu. Boško Petrovic kao i uvijek majstorski koristi sve potencijale vibrafona, i izbija u prvi plan cak i pored mocnog zvuka trube i saksofona. Iskusni jazzeri pojacani rockerskom ritam sekcijom dali su dojmljivu kombinaciju žustre svirke i suptilnih finesa, a izraženi ritam nikad ne potiskuje melodioznost koja je u osnovi svih pjesama.
Nadamo se da ce u buducnosti biti još ovakvih iznenadenja iz arhiva hrvatskog jazza.
2)BOŠKO PETROVIĆ TRIO
Live at Studio M
(Jazzette Records)
Iako su dugogodišnji suradnici koji su zajedno djelovali u više sastava, a već nekoliko godina i kao trio Boška Petrovića, tek sad su snimili svoj prvi kompakt disk, i to neplanirano, spontano. Naime, poslije brojnih nastupa u Hrvatskoj i Europi, vibrafonist Boško Petrović, gitarist Primož Grašič i bas gitarist Mario Mavrin, odsvirali su uspješan koncert na prošlogodišnjem Old Gold Jazz Festivalu u Novom Sadu. Na sreću, onaj tako rijedak trenutak u kojem se poslože sve kockice, trenutak nadahnuća kojem teže svi umjetnici, nerijetko u postizanju tog cilja riskiravši i svoje živote, a što se dogodio na ovom nastupu, snimljen je i to tehnički iznimno kvalitetno. Zahvaljujući čistoći i jasnoći zvuka, te dobroj izbalansiranisti pojedinih glazbala i prostornosti, ova se snimka doima poput studijske. Od prvog trenutka bilo je jasno da taj glazbeni materijal mora postati dostupan i širem krugu ljubitelja jazza, glazbe koju odlikuje spontanost, nepredvidivost, interakcija. A to se, dakako, uvijek lakše postiže na nastupu nego u studiju. ”Live at Studio M” je jedan od onih što donose suštinski jazz, a uspješno odgovaraju na više izazova potrebnih da bi ga proglasili cjelovitim umjetničkim djelom: osebujan zvuk, originalan pristup, autorstvo, osobnost, zavidna tehnika, feeling, zajedništvo, komunikacija, telepatija, radost muziciranja.
Trio Boška Petrovića pred sebe je stavio težak zadatak svirajući u doista rijetkoj kombinaciji bez bubnjara i ograničivši se na komoran zvuk uglavnom baladnog i bluesy ugođaja. Zamku da njihova glazba ubrzo postane dosadna, vješto izbjegavaju svirajući raznolik repetoar, te udahnjući svakoj izvedbi drukčiji karakter. Album jer to predivnih tema i nadahnutih improvizacija. Svirajući i najsloženije pasaže, Petrović, Grašič i Mavrin se doimaju opuštenima, a njihova glazba jednostavnom i prirodnom. Najljepša izvedba na albumu je ona Petrovićeve glasovite skladbe ”With Pain I Was Born” koja svojom ljepotom može konkurirati bilo kojem svjetskom jazz standardu, koja ima karakter. Uz predivnu melodiju, što se poziva na makedonsku narodnu glazbu, i zanimljive ritmičke figure Mavrina, izvedba donosi dinamiku, profinjenost, više obrata i lijepa sola, te, kao i izvedba još jedne legendarne Petrovićeve skladbe uvrštene na album - ”Sigurd's Garden”, budi nostalgične asocijacije na zlatno doba njezina nastanka i djelovanja slavnog Zagrebačkog jazz kvarteta. Upečatljiva je poticajna priprema za Grašičev solo koji donosi drukčiji ugođaj. I kad se očekuje finale, umjetnici se upuštaju u novi nestašluk, a Petrović sponatano poseže za nekoliko duhovitih citata. Na album je uvrštena i njegova novija skladba ”Oberkreiner Lullabye” posvećena Slovencu Grašiču. Kao skladatelj predstavljen je i Mavrin. U maniri gitarista odsvirao je predivan uvod u izvedbi svoje atraktivne skladbe ”Samba da Pipi” pripremivši teren za temu, te izvstan Grašićev solo. Mavrin i Grašič briljiraju u duo izvedbi nježne balade ”Nightingale Sang In Berkeley Square”, vješto se nadopunjavajući i podržavajući jedan druugoga u sjajnim improvizacijama.
”Nakon toliko godina više se nikome ne moram dokazivati. Sviram glazbu u kojoj najviše uživam”, često izjavljuje Petrović, dobitnik ovogodišnje nagrade Porin za životno djelo. Nije li upravo to preduvijet da bi glazba bila iskrena i odsvirana s ljubavlju? A to su značajke njihovih izvedbi brojnih standarda što ih imaju na repertoaru, od kojih su na ovaj album uvrstili ”Don't Explain”, ”Summertime” i ”Bye, Bye Blackbird”.
(Preuzeto iz časopisa Cantus, br 120)